Seminar „Mladi i kultura sjećanja: Spomenici i narativi“, održan je od 25. do 27.10.2019. godine u Banjaluci. Ovaj događaj, okupio je 18 studenata sa nekoliko univerziteta u Bosni i Hercegovini, različitih usmjerenja. Seminar je organizovan u saradnji sa Fondacijom Konrad Adenauer.
Tema koja zasigurno nije dovoljno zastupljena u javnom diskursu, obrađena je na zanimljiv i interaktivan način, uz korištenje metoda koje kreiraju prostor da se mladi susretnu, razgovaraju jedni sa drugima, razmijene iskustva, ali i da uče prije svega jedni od drugih, a potom i od predavača. Prije zvaničnog početka seminara, prisutnima se obratio g. Sven Petke, direktor Fondacije Konrad Adenauer u Sarajevu, koji je učesnicima poželio uspješan seminar i ugodno vrijeme u Banjaluci, ističući značaj ovakvih susreta za mlade ljude u Bosni i Hercegovini. Pored edukatorica Emine Frljak i Dajane Umićević, sa studentima je radila i Bojana Dujković Blagojević, magistrica istorije i predstavnica Udruženja profesora i nastavnika istorije/historije/povijesti BiH (EUROCLIO HIP BIH). Ona je sa studentima prvog dana seminara realizovala radionice uz pomoć pedagoškog alata „Sjećanje u pokretu“. Ovaj alat je razvila gore navedena organizacija, a radionice koje sadrži pokazale su se kao vrlo efikasne nevladinim organizacijama koje se bave izgradnjom mira i prevencijom, te rješavanjem sukoba.
Drugi dan seminara započeo je predstavljanjem polaznih pretpostavki kulture sjećanja, a potom su studenti analizirali doprinos aktera koji djeluju na polju kulture sjećanja (vlasti, mediji, obrazovni sistem i civilno društvo). U poslijepodnevnim satima, studenti su uz interaktivnu radionicu/šetnju gradom, podijeljeni u manje grupe, upoznali i analizirali spomenike grada Banjaluke, koje su potom kroz bogatu diskusiju predstavili jedni drugima. Pored spomenika, neizostavan aspekt pri izučavanju kulture sjećanja su i narativi, koje su studenti izučavali kroz analizu video materijala i diskusiju. Trećeg, posljednjeg dana seminara učesnici su simulirali zasjedanje parlamentarne skupštine, na kojoj se odlučivalo o izgradnji zajedničkog spomenika. Na taj način, imali su priliku teorijska znanja i informacije primijeniti u realnoj situaciji.
