a)
Iako živimo u dosta podijeljenoj državi punoj predrasuda, diskriminacije i pasivnosti na seminaru se skupilo 38 mladih ljudi, mojih vršnjaka iz cijele BiH. Bila su to četiri dana druženja, učenja i upoznavanja drugoga i drugačijeg. Bilo je divno biti dio grupe koja je otvorena za sve ideje i u kojoj svaka individua ima svoje mišljenje i ne boji se iskazati ga. Predivno je maknuti se od svakodnevnih separacija koje su nam utkane u živote i provesti nekoliko dana s ljudima kojima ni na kraj pameti nisu bila pitanja tipa: „Koje je vjere? Kako se zove? Čime se bavi? Kako se izjašnjava?“ i slično. Svi smo imali jedan cilj, a to je družiti se, upoznati nove ljude, razmijeniti mišljenja i iskustva i naučiti nešto novo od svakoga. Jako bitnu ulogu su imali i naši treneri koji su pripremili odlične radionice, koji su se potrudili da maksimalno uživamo u svemu i da nam maksimalno ukažu povjerenje, te se sprijatelje s nama. Uz to, vrlo brzo smo se oslobodili i stupili u dijalog, dijelili smo mišljenja, raspravljali, bili aktivni i kao nagradu dobili nova prijateljstva, uspomene i najdragocjeniju nagradu – znanje. Ovaj seminar nas je potaknuo na ideju da postanemo aktivniji, da se više organiziramo u svojim zajednicama i pokušamo doprinijeti suživotu u našim društvima. Bilo je ovo predivno iskustvo koje nikada neću zaboraviti, zahvalan sam trenerima, organizaciji i kolegama koji su ove dane učinili zanimljivim i korisnim. Nadam se da ćemo se uskoro ponovno sresti i ponovno uživati u društvu i radionicama koje će nam odlični treneri pripremiti. Pozdrav iz Žepča koje može reći da sada ima svoje Youth for Peace-ovce!
b)
Gledam u prazno i ne vjerujem da je stvarno prošlo. Četiri dana su proletjela kad se radilo s najboljim mogućim ljudima. Mogu s ponosom reci da me seminar "Mladi u bh društvu" pozitivno promijenio i da je promijenio neke moje stavove. Zapravo je naporan rad naših najboljih trenera sve to omogućio. Na početku, nevoljno sam ispunjavala aplikaciju očekujući opet neke dosadne radionice i spavanje na njima. No ovo nije ni približno bilo tako. Ekipa da je bolja ne bi valjala. 38 mladih i 4 različite vjerske skupine. Netko bi rekao da mu je to sve previše, ali naprotiv, to je jedna mala sitnica s obzirom na to šta mi sve možemo uraditi zajedno. Ova četiri dana nisu ni približno bila dovoljna da se riješi naš glavni cilj sastajanja, a to je diskriminacija, ali je bilo dovoljno da se u mojoj glavi riješe određena pitanja, a od toga se i kreće. Program je bio ispunjen različitim radionicama, interaktivnim radom i grupnim radom. Sve nas je to dovelo do jednog zajedništva i kad uđeš u tu našu dvoranu vidiš da 38 ljudi zajedno sa svojih pet trenera radi kao jedno. Jedno stvarno nezaboravno iskustvo koje bih voljela preporučiti svima i svima ću rado pričati o tim ljudima i ta četiri dana. Bilo bi dobro kad bi svi mogli proći seminar Youth for Peace-a koji se bori protiv velikog problema današnjeg svijeta – diskriminacije. To je jedna posebna organizacija koja u svakome probudi ono nešto ljudsko i ne želiš da se ikada završi jer konačno imaš taj osjećaj zajedništva i jednakosti. Najzabavnija mi je bila akcija "Upoznajmo Sarajevo" gdje smo imali priliku kroz različite zadatke upoznati i razgledati grad, ali i jedni druge međusobno, još bolje, nego do tad. Za naše trenere također imam same riječi pohvale i mislim da bolje nismo mogli dobiti. Naš Error, Blankica, Mebru, Dajči i Alen četiri dana su se trudili biti aktivni s nama i raditi, što zasigurno nije bilo lako, a mogu sa sigurnošću reći da im je to i uspjelo. Želim se zahvaliti prvenstveno njima sto su nam ovo omogućili, zatim ekipi koja je najbolja, a onda i svima ostalim koji su zaslužni da se ovaj seminar održi. Mnogo toga smo naučili, izvukli pouke, zabavili se i srušili te neke barijere koje su nas dosad kočile. Nadam se da će se ova ista ekipa opet jednom sastati s istim najboljim trenerima i da ćemo moći nastaviti gdje smo stali ovaj put.
c)
Uvijek postoji nešto što na nas ostavi jak utisak, toliko jak da je neizbrisiv. Lijepe stvari i događaji ostaju zauvijek urezani u našim srcima bez ikakvih naznaka da ćemo ih ikada zaboraviti. Bio je to seminar „Mladi u bh društvu“ u organizaciji Youth for Peace-a u Sarajevu. Ekipa od 38 ljudi, pet trenera – koju nikada neću zaboraviti. Funkicionisanje kao jedan, bez ikakvih predrasuda, i što je najvažnije bez nacionalnosti. Svi sa istim stavom „voli svoje, poštuj tuđe“, i Bog je jedan samo ga mi različito zovemo. Same radionice su bile veoma edukativne i što je najvažnije nisu bile dosadne, ali najveći utisak ostavlja „Upoznaj Sarajevo“. Treneri – veliki ljudi, komični, moji prijatelji. Sada kada je seminar prošao osjećam se kao veliki čovjek, jer sam imao čast upoznati velike ljude, moje nove prijatelje. Hvala vam za svaki smijeh koji ste izmamili na moje lice, hvala vam za svaki minut koji sam proveo sa vama!
d)
Youth for Peace-ov seminar mi je bio prvi seminar na koji sam išla, i zasigurno je postavio visoku polaznu tačku ako se odlučim za prijavu na druge seminare. I prije mog dolaska na sam seminar vidjela sam da će ovo za mene predstavljati nešto više od neobavezne edukacije. Vaša briga za učesnike osjećala se odmah, što je meni dokazalo da vi uživate u svom radu, i da ste željeli da nam što više uljepšate put i boravak u hotelu. Zbog toga što sam jedina osoba koja ide iz mog grada, bila sam jako nervozna da se neću uopće uklopiti. Mislila sam da ću se zatvoriti u svoju anksioznu čahuru u kojoj živim u kući, i da uopće sa drugima neću uspjeti ostvariti komunikaciju. Ali čak i vaša prva radionica učinila je da zapamtim mnogo imena, mnogo meni sličnih i različitih osoba koje sam kroz narednih par dana zavoljela. Ono što me je najviše fasciniralo jeste učenje o kulturama koje su mi tako bliske, no neke ranije netrpeljivosti su učinile da ih ne upoznam. Primijetila sam da je omladina širom Bosne i Hercegovine zaista slična, uprkos našim religijskim ili bilo kakvim drugim opredjeljenjima. Svi smo mi tu bili zbog sličnih razloga – da ostvarimo suživot. A smatram da ste vi, treneri, nama pomogli da se oslobodimo te sumorne paranoje koja jeste nacionalizam i mržnja. Znam da imamo još dosta puta da oslobodimo omladinu tih tradicionalističkih okova, ali niti jedna osoba nije sa seminara izašla sa istom sviješću kao što je ušla. U vašoj neizmjernoj toleranciji prema našim ispadima spoznala sam da nas zaista razumijete i da niste tu da nas autoritetom zastrašujete, već ste nam bili prijatelji, naši koordinatori, od kojih je uvijek zračila strast i posvećenost vašem radu. Znajte da je izvanredno to što činite i da ćete mi doista ostati u sjećanju. O mom iskustvu na seminaru dovoljno govori to što mi osobe koje sam tamo upoznala znače više od onih koje sam upoznala kroz četiri godine srednjoškolskog obrazovanja. Kroz drhtav glas i jedva suzdržavajući suze sam se oprostila od ovih posebnih osoba i ovog divnog vikenda. Mnogo sreće u daljem radu i nadam se da ćemo se ponovo sresti. Hvala vam na tome što ste uspjeli ostvariti ovaj seminar i pružili nam učenje kroz zabavu. Vi ste doista oni koji će promijeniti ovaj svijet, ovu bosansku svijest i učiniti da našu budućnost obojimo duginim bojama.
e)
U zemlji gdje nas svakodnevno uče mržnji, mi želimo da mijenjamo svakodnevnicu. Ovdje, gdje je saradnja između „ovih“ i „onih“ samo apstrakcija, mi hoćemo da surađujemo. U zemlji sa najviše različitih kultura, religija i nacija, oni žele da se svi međusobno preziremo. A mi, mi želimo suživot. Želimo budućnost graditi na temeljima istinske saradnje i ljubavi. Ne želimo podleći pritisku i pasti na priče onih koji žele da nas zavade iz svojih ličnih interesa - oni među nas nisu dobrodošli. Mi ne gledamo na razlike istim očima kao oni. Ljude isključivo dijelimo na dobre i loše. Nije nam bitno ko se kojem Bogu moli i ko za koju reprezentaciju navija. A pitat ćeš zašto? – vrlo mali broj nas je svjesno da naša snaga upravo leži u našim razlikama, te da su naše razlike predmet divljenja u Evropi i svijetu. To je ono što mi želimo. Želimo da nam se dive zbog naših razlika, da nas poštuju zbog naše ustrajnosti i da nas vole jer smo uspješni. Mi vjerujemo da naša budućnost zavisi isključivo od nas, a nećemo da je upropastimo zbog razlika koje su na kraju krajeva najmanje bitne. Bitno je biti čovjek. Mi definitivno nismo svi isti, ali naša ideja jeste. Mi smo Youth for Peace. Budi i ti dio NAS!
f)
Uspjeti znači prihvatati neuspjeh za neuspjehom, ne gubeći entuzijazam. Možda je ovo najbolji način da započnem ovu priču. Aplikacija za aplikacijom, seminar za seminarom i uvijek negativan odgovor: „Žao nam je, nažalost vaša aplikacija nije dovoljno dobra...“ Često mi je majka ponavljala nikada ne gubi nadu, uvijek slijedi svoje snove i budi uporna, bori se za ono što želiš i svaku prepreku do cilja uspješno pobijedi. Slušala sam razne priče od kolega kako su putovali, učestvovali na raznim seminarima i kako su upoznali mlade ljude iz cijele Bosne. Kada sam vidjela aplikaciju za ovaj seminar pomislila sam još jedan u nizu, ali ova moja tvrdoglava glava nije odustala popunila sam aplikaciju i poslala je i ovaj put odgovor je bio pozitivan. Po prvi put spakovala sam torbu i krenula u nepoznato, u jednu novu borbu jednu novu pobjedu. 4 dana, 38 učesnika 5 trenera, 4 vjerske skupine, i bezbroj uspomena. Ovim riječima mogla bi opisati četiri nezaboravna dana provedena sa ekipom Youth for Peace-a. 38 mladih ljudi koji su po mnogo čemu različiti disali su kao jedno, podržavali jedni druge, pružili šansu jedni drugima da se bolje upoznaju i da se predstave u što boljem svjetlu. Nije bilo bitno da li si katolik, musliman, pravoslavac ili Jevrej, da li dolaziš sa sela ili grada, jedino što je bilo bitno je druženje. Po prvi put osjetila sam da negdje mogu da pripadam bez obzira što sam Bošnjakinja i što je moja vjera islam, što ispred mene nije bilo zida na kojem su ispisane ratne poruke i što neki ratni zločinac nije bio ogledalo mene i onoga što jesam, što moju vjeru nisu osuđivali bez obzira na dešavanja u svijetu. Naučila sam da smo svi isti, da se bez obzira na sve, tri naroda u BiH mogu ujediniti, da budućnost ove zemlje i nije tako crna, da ako se male ruke slože, sve se može. Dokazali smo da smo spremni da zaboravimo šta je bilo i da krenemo dalje. Nije nam bilo bitno da li za ruku držimo Srbina, Hrvata ili Bošnjaka, da li sobu dijelimo sa katolikom ili pravoslavcem, uživali smo u svakom danu bez predrasuda i diskriminacije, uživali smo u radionicama i izazovima, uživali u druženjima i igrama. Sa sobom sam ponijela jednu malu torbu, a vraćam se sa cijelim koferom punim uspomena, priznajem sakrila sam suze pri odlasku, falit će mi ovi ljudi koje sam upoznala. Falit će nam naši razgovori do jutra, naše šale i glupiranja. Falit će mi onaj osjećaj prihvaćenosti koji sam imala u ta četiri dana. Jedno veliko hvala ekipi Youth for Peace-a. Hvala Blanki, Dajani, Danielu, Alenu, Mebruri što su bili tu za nas, i što su svoje znanje prenijeli na nas. I hvala mojim prijateljima za četiri nezaboravna dana i za svaki osmijeh koji ste stavili na moje lice. Iskreno se nadam da će nas sudbina opet okupiti na istom mjestu.
g)
Jednom riječju: „Nezaboravno“. Od samog dolaska na seminar počela je interakcija mladih koji su kliknuli kroz upoznavanja. Povezali smo se tako brzo da je to nevjerovatno. Različite religije, različite nacionalnosti, a opet smo svi toliko slični. Svi zajedno kao jedna dobro podmazana mašina, bez predrasuda, bez nacionalnog ključa, vođeni od strane pet ekstra trenera, koji su se od prvog dana ponašali prijateljski. U Bosni koju prikazuju kao duboko podijeljenu, stvarno je nevjerovatno vidjeti ovakav suživot, ovakvo prijateljstvo, ovakvu snagu mladih ljudi na jednom mjestu. Svi za jedan cilj – budućnost bez podjela, na temeljima ljubavi i prijateljstva. Ko god kaže da u Bosni i Hercegovini nije moguća saradnja između Bošnjaka, Srba, Hrvata, Jevreja – trebaju doći na seminar YfP-a. Vjerujem da bi sa seminara otišli sa totalno drugim pogledima na budućnost Bosne i Hercegovine. Same radionice su bile zabavne i veoma edukativne, a najviše mi se dopalo upoznavanje Sarajeva, Evropskog Jeruzalema, kroz fotografisanje i selfije. Sve u svemu, jedan nezaboravan provod uz Youth For Peace.
h)
Proveli smo četiri nezaboravna dana u Sarajevu, stekli nova prijateljstva, naučili štošta novog. Hvala ekipi Youth for Peace-a na predivnom iskustvu. Upoznala sam puno novih prijatelja iz raznih gradova BiH. Ekipa je stvarno bila za 10, ostali smo u kontaktu. Što se tiče radionica, bile su više nego zabavne. Želim pohvaliti pristup mladim, spustili ste se na naš nivo i učili nas raznim bitnim stvarima na najzabavniji način. Te bitne stvari mi danas obično zanemarujemo u našim životima – asertivna komunikacija, diskriminacija i slično. Smatram da smo uz vas naučili kako se trebamo ponašati, kako trebamo gledati na ljude oko sebe. Vjerojatno da ste nam dali da pročitamo 20 rečenica o asertivnoj komunikaciji, ne bismo zapamtili ni riječi. Vaš pristup nam je omogućio da naučimo stvari uz zabavu, bez većeg napora. Smatram da nitko od nas nije otišao iz hotela bez pouke u životu, nečeg novog. Moram istaknuti posebno Mebruru, ja sam oduševljena tom ženom. Njene rečenice su toliko iskrene, toliko pune ljubavi, toliko od srca. Dugo nisam srela osobu koja toliko voli ono što radi, koja se toliko daje za ono do čega joj je stalo. Tamo sam ju gledala kao neku vrstu uzora. Iako smo različite religijske pripadnosti, ja sam od nje mogla naučiti dosta toga kako da poštujem svoju religiju. Slobodno mogu reći da sam stekla uzora u životu. Shvatit će svi koji su ju upoznali. Dobila sam uzora u vjeri, iako je one druge vjere. Upravo tome ste nas i naučili tamo. Nije bitno tko je koje religije, tko je koje nacije, najbitnije je tko je kakav čovjek. Od svakog možemo nešto naučiti. Naučili ste nas da prije svega budemo ljudi, a religija je privatna stvar između nas i Boga. Jedni druge smo na seminaru podržavali u tome, saznala sam različite stvari o drugim religijama i osjećam se bogatije. Ne bi ni bilo zanimljivo da smo svi isti, da svi živimo isto. Kao što sam tijekom jedne radionice naglasila, posebno zanimljivo mi je bilo to što mi zapravo, nakon sati i sati provedenih zajedno, nismo znali kako se tko zove (ipak nas je bilo 38). Upravo to „neznanje“ nam je pokazalo da smo svi zapravo isti, da svi zapravo funkcioniramo zajedno kad ne znamo tko se kako zove. To nam je pomoglo da naučimo koliko se trebamo cijeniti, tako smo si dopustili da nam naša imena ne trebaju stvarati predrasude. Ovo je moj prvi seminar i oduševljena sam, nadmašio je moja očekivanja. Svatko treba otići na ovako nešto. Ekipa falite, nadam se da ćemo se uskoro ponovo sresti!
i)
Kada prisustvujete skupu od četrdesetak mladih iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine koji za samo nekoliko dana ostvare prijateljstva na duže životne staze, kada u toliko opuštenoj atmosferi i razgovoru bez barijera mladi postavljaju temelje za rješavanje krucijalnih problema u Bosni i Hercegovini, kada vam na četiri dana različitosti bh društva doista budu bogatstvo, onda ste sretni jer ste dio Youth for Peace-a.
j)
Naučila sam dio stvari o kojima sam toliko željela da znam, ali nikada nisam imala priliku da to negdje čujem. Što mi je jako bitno polako pobjeđujem svoj strah da kažem ono što mislim, da nemam strah nikog pogledati u oči, da ne gledam sve crno, da ne mislim da sam ja manje vrijedna od drugih kao što mislim godinama. Zapravo, svi smo jednaki, sve zavisi kako će se ko snaći. Uspjeli ste da nam predavanja učinite zanimljivim zahvaljujući vašoj pozitivnoj energiji, na najbolji mogući način sve objasnite i date dovoljno dobar primjer. Svi smo bili zainteresovani, srećni što smo dio ovog. Pored toga, nažalost, većini nas tokom odrastanja roditelji su govorili kako se naša vjera mnogo razlikuje od drugih, kako smo drugačiji. Zahvaljujući vama, ovom seminaru, upoznala sam se i sa drugim vjerama, i na neke stvari gledam drugačije. Provodila sam vrijeme sa ljudima druge vjere, spavala u istim sobama, pod istim krovom. Osjetila sam tu jednakost, ljubav među nama, da smo svi jedno, da smo mladi željni života bez rata i ružnih stvari. Upoznala sam veoma dobre osobe, sa sličnim pogledima na svijet, osobe sa kojima bih željela ostati prijatelj cijeli svoj život. Vidjela sam svoje uzore u trenerima, njihov pristup, izuzetna dobrota, razumijevanje, pozitivna energija, velika inteligencija i umijeće. Željela bih još da kažem, da već duži period razmišljam da u budućnosti idem nekim smjerom psihologije, samo mi je falio neki podsticaj, neko da me uvede u to, da mi pomogne da još bolje shvatim, i vi ste uspjeli u tome. Ovo je bio moj prvi susret sa ovakvim stvarima, poput ovog seminara pa se možda i nisam najbolje snašla. Ali nadam se da ću imati priliku da opet budem dio ovoga. Sve ovo ostaće u meni zauvijek, u mom srcu, jedna jako lijepa uspomena, iskustvo.
k)
Da ste me pitali prvi dan seminara zašto mi se sviđa ova ideja, rekla bih to što sam otputovala u drugi grad i što ne idem u školu. Ali nakon četiri dana, moj odgovor je malo duži. Iskreno, imala sam velika očekivanja za seminar, ali ovako nešto nisam mogla ni zamisliti. Do sada svaki moj seminar je ličio na prethodni, ali ovaj put to nije bio slučaj. Ovaj put svi smo bili jedan tim, bez grupica i ogovaranja. Bez brige sta će nam neko reci iza leđa, da li će ogovarati naš izbor odjeće ili naše vjersko opredjeljenje. Svi smo bili ravnopravni, a za to su najviše zaslužni naši treneri koji su nam ovaj seminar pretvorili u poučni odmor iz snova. Radionice su bile izuzetno zanimljive. Čak i teorijski dio nije bio dosadan, i baš kada pomislimo da je dosta teorije za danas, treneri nas iznenade nekom igrom ili pauzom. Naučili smo da nije bitno da li si musliman, katolik, pravoslavac ili Jevrej, da nije bitno da li dolaziš iz Republike Srpske ili Federacije, da nije bitno da li sebe smatraš kao Srbina, Hrvata ili Bošnjaka, da je jedino bitno da si čovjek. Pet trenera podučavalo je 38 mladih ljudi da treba da otvore svoje srce i svoj um prema različitosti, da treba da brinemo o sadašnjosti, a ne o događajima iz prošlosti za koje niko od nas nije kriv i koje niko ne može promijeniti. Naučili smo da se svi možemo družiti bez predrasuda i diskriminacije, da nam nije bitno kako se neko zove ili gdje je rođen. Da se ja osjećam dobrodošlom u Sarajevo, Gračanicu, Bugojno, Žepče i da su oni uvijek dobrodošli u Banjaluku, da imaju prijatelja koji će ih uvijek dočekati raširenih ruku. Hvala Youth for Peace-u na ovako divno provedenih četiri dana, hvala im za svaku pruženu ruku, za svaki uzvraćeni osmijeh, za svaku prihvaćenu različitost, hvala im za divne prijatelje. Nadam se i vjerujem da ćemo se jednog dana, kad postanemo utjecajni ljudi, ponovo sresti i urediti Bosnu i Hercegovinu da bude po mjeri svih nas, da ćemo osjećati da smo svi mi samo ljudi i da različitosti treba da nas spajaju.
U subotu, 24. 12. 2016. godine, u Istočnom Sarajevu, održana je radionica na temu „Stereotipi i predrasude“ za srednjoškolce iz ovog grada. Mladi, uzrasta od 15 do 18 godina, imali su priliku saznati šta su to stereotipi i predrasude, po čemu se razlikuju, te kako stereotipi i predrasude u konačnici mogu dovesti do diskriminacije.
